viktorije koje trče s vukovima

zaleđene reči moraju se odlomiti s usana govornika i baciti u vatru, da bi se videlo šta je rečeno

▼
Thursday, August 26, 2021

golubica i debeljuškasto telo

›
  kad sam bila mala imala sam debeljuškasto telo. a kad sam napunila deset godina ušla sam u svet žena dok su me okruživale devojčice. na ča...
Sunday, August 22, 2021

šta mi znači pisanje? prvi deo

›
kad pišem češljam svoju kosu, sastavljam kraj s krajem, gradim branu i zidam česmu. uz reku idem, planiram kako da je dovedem do česme i, tr...

čega sam gladna? jesi li bila svesni učesnik u svojem životu?

›
u jednom trenutku u životu osetiš da su ti se stvari “tek” desile. kao da nisi bila svesni učesnik. kao da nisi birala. kao da te je život “...
Tuesday, August 17, 2021

da li sam sama večeras?

›
devedeset posto vremena provodim uz nekoliko knjiga.  ako čitam knjigu na engleskom kupila sam verovatno i švedski primerak jer na srpskom n...
Sunday, August 15, 2021

čega sam gladna? crvene cipele, u zarobljeništvu

›
jedno sirota devojčica nije imala cipele, ali je bila snalažljiva pa je čuvala komade stare tkanine. vremenom je sašila sebi jedan prost par...

budi se, moraš da zaradiš pare!

›
  dvehiljade sedamnaeste godine mi je čitave godine zvonio telefon s porukom ”wake up you have to make money”, budi se, moraš da zaradiš par...

kada stvarati umetnost? ukradeni trenuci

›
žena mora biti pažljiva. ona prosto mora da udari šakom o sto i odbije da uradi polovinu stvari za koje veruje da treba da uradi.  umetnost ...
‹
›
Home
View web version

About Me

My photo
Stockholm/Södertälje, Sverige, Sweden
ja sam viktorija marinković. postala sam uma vid jer sam čeznula da stvorim u-vid. bavim se pisanjem i čitanjem, idem na psihoterapiju, u šetnje, на акупунктуру, јогу, vozim auto za koji sam jedva položila, i vozeći ga pokušavam da vratim sebi snagu koju sam trošila dok sam polagala. polagala sam ukupno dve i po godine koliko mi je trebalo da u-vidim uslovljenost da postanemo nešto. vozeći, slušam muziku i ponekad plačem. skoro sam otkrila da moja duša posebno zadrhti kad čuje makedonski i da je starosrpski jezik najsličniji onom jeziku koga vuk nije beležio; mom jeziku. jezik je moja velika ljubav i često pročešljavam rečnik svoga uma kako bih pričala u potvrdnom smislu, iako bi sadržina nosila negaciju. davno sam čitala da jezik kosmosa ne sadrži negacije i da nas kosmos razume najbolje, a možda i jedino kada imamo potvrdni način govora. kosmos i sve što je priroda, poznaju jedino ono što jeste, stoga mogu da razumeju samo ono što jeste. na moj jezik prevedeno - ono što priroda radi je da nas sve prima i potvrđuje onakvima kakvi mi jesmo. medicinska sestra sam, i magistriirala sam na polju psihijatrije na temu smisla kod pacijenata sa šizofrenijom.
View my complete profile

About Me

My photo
Uma Vid
Stockholm/Södertälje, Sverige, Sweden
ja sam viktorija marinković. postala sam uma vid jer sam čeznula da stvorim u-vid. bavim se pisanjem i čitanjem, idem na psihoterapiju, u šetnje, на акупунктуру, јогу, vozim auto za koji sam jedva položila, i vozeći ga pokušavam da vratim sebi snagu koju sam trošila dok sam polagala. polagala sam ukupno dve i po godine koliko mi je trebalo da u-vidim uslovljenost da postanemo nešto. vozeći, slušam muziku i ponekad plačem. skoro sam otkrila da moja duša posebno zadrhti kad čuje makedonski i da je starosrpski jezik najsličniji onom jeziku koga vuk nije beležio; mom jeziku. jezik je moja velika ljubav i često pročešljavam rečnik svoga uma kako bih pričala u potvrdnom smislu, iako bi sadržina nosila negaciju. davno sam čitala da jezik kosmosa ne sadrži negacije i da nas kosmos razume najbolje, a možda i jedino kada imamo potvrdni način govora. kosmos i sve što je priroda, poznaju jedino ono što jeste, stoga mogu da razumeju samo ono što jeste. na moj jezik prevedeno - ono što priroda radi je da nas sve prima i potvrđuje onakvima kakvi mi jesmo. medicinska sestra sam, i magistriirala sam na polju psihijatrije na temu smisla kod pacijenata sa šizofrenijom.
View my complete profile
Powered by Blogger.